|
orniar - verbu
Indicativu
|
---|
Presente
| Pretéritu imperfeutu
| Pretéritu indefiníu
| Pluscuamperfeutu
|
ornio ornies ornia orniamos orniáis ornien
| orniaba orniabes orniaba orniábamos / orniábemos orniabais / orniabeis orniaben
| ornié orniasti / orniesti ornió orniemos orniastis / orniestis orniaron
| orniara / orniare orniaras / orniares orniara / orniare orniáramos / orniáremos orniarais / orniareis orniaran / orniaren
|
Suxuntivu
| Potencial
| Presente
| Pretéritu imperfeutu
| Futuru
| Condicional
|
ornie ornias / ornies ornie orniemos orniéis ornian / ornien
| orniara / orniare orniaras / orniares orniara / orniare orniáramos / orniáremos orniarais / orniareis orniaran / orniaren
| orniaré orniarás orniará orniaremos orniaréis orniarán
| orniaría orniaríes orniaría orniaríamos / orniaríemos orniaríais / orniaríeis orniaríen
|
Infinitivu | orniar |
---|
Xerundiu | orniando |
---|
Participiu | orniáu | orniada | orniao | orniaos | orniaes |
|
---|
Imperativu | ornia orniái |
---|
Flexona como: falar forma nominal : orniamentu Esta palabra atópase en Diccionariu de la Llingua Asturiana
|
OSLIN-AST
El corpus léxicu OSLIN-AST ye un conxuntu estructuráu de preseos
llingüísticos. Ta dirixíu al públicu en xeneral, pero tamién a la
comunidá científica, y pue usase como ferramienta útil pa toes aquelles
persones que trabayen cola llingua asturiana, o que deseen deprendela o
iguar dudes. Tolos conteníos d'esti sitiu actualícense de contino.
|